Online Read Free Novel
  • Home
  • Romance & Love
  • Fantasy
  • Science Fiction
  • Mystery & Detective
  • Thrillers & Crime
  • Actions & Adventure
  • History & Fiction
  • Horror
  • Western
  • Humor

    Alef Science Fiction Magazine 002

    Page 21
    Prev Next


      očinski; Torbi je očekivao da posada Sisu‐a

      postao svestan strujanja vazduha — okre‐

      odražava držanje gospodara.

      nuo se i ustanovio da je jedna od ploča

      Lutao je čeličnim hodnicima, osećajući

      nestala. Vrata su vodila u hodnik.

      se među tim ljudima kao duh. Naposletku

      Jedan mladi čovek, obučen kao Torbi

      je odlučio da se vrati u kocku u kojoj se pro‐

      (bio je presrećan kad je shvatio da je obu‐

      budio. I brzo ustanovio da je zalutao. Po‐

      čen na odgovarajući način), približavao mu

      kušao je da se priseti pređenog dela puta —

      se iz dubine zakrivljenog hodnika. Iskoračio

      Beslimovo renšoiranje još je delovalo — ali,

      je i uputio čoveku tradicionalan pozdrav na

      uvek bi nailazio na nove i nove bezoblične

      trgovačkom sargoneškom.

      tunele. Kabina, na kraju krajeva, i nije bila

      Čovekove oči sevnuše ka Torbiju u de‐

      važna; morao je da pronađe toalet, čak i po

      liću sekunde. Međutim, prošao je kao da u

      cenu da nekoga zgrabi za prsa.

      hodniku nema nikoga. Torbi se oseti mal‐

      Banuo je u prostoriju gde ga je dočekala

      čice uvređenim. Obrati se čoveku na inter‐

      cika grupe žena; užurbano se povukao i čuo

      lingvi ali odgovora ponovo nije bilo; nepoz‐

      kako iza njegovih leđa besno zalupiše vrata.

      nati je nestao pre nego što je dečak uspeo

      Nedugo nakon toga, presreo ga je u

      da uputi pozdrav na drugim jezicima.

      hodniku jedan čovek i obratio mu se na

      Torbi uzdahnu; prosjak nikada ne

      interlingvi: »Šta ti, kog đavola, radiš ovde?

      priznaje da je uvređen.

      Lutaš naokolo i sudaraš se sa stvarima...«

      U toku sledećih dvadesetak minuta ot‐

      Osetio je talas olakšanja. Najužasnije

      103

      mesto na svetu, pustije nego pustinja, jeste

      tog stvorenja. On označava prljavog puzav‐

      Koventri — a svaki prekor uvek je bolji od

      ca, osobu vezanu za zemlju, koja se nikada

      ignorisanja...

      ne otiskuje u kosmos, nije »iz našeg pleme‐

      »Izgubio sam se«, reče krotko.

      na«, nije ljudsko biće već stranac, divljak

      »Zašto nisi ostao tamo gde si bio?«

      koji nije čak ni dostojan prezira. U starim

      »Nisam znao ta treba... žao mi je, ple‐

      teranskim kulturama gotovo svako životinj‐

      meniti gospodine... a ni toaleta tamo nije

      sko ime bilo je korišćeno kao uvreda: svinja,

      bilo pa ... «

      pas, krmača, krava, ajkula, vaška, smrdlji‐

      »Ah, tako. Toalet se nalazi tačno nas‐

      vac, crv — lista je beskonačna; ali, nema

      pram tvog brloga.«

      tog idioma koji nosi sa sobom više uvred‐

      »Nisam to znao, plemeniti gospodine.«

      ljivosti od reči »fraki«. Na sreću, Torbi je

      »Da, da... Izgleda da nisi. A ja nisam

      shvatio da dečko ne mari za njega... što je

      »plemeniti gospodin« već Prvi pomoćnik u

      već znao.

      pogonu. Postaraj se da zapamtiš to. Dođi

      Odjednom mu se prispavalo. Iako se

      ovamo«. Čovek je uhvatio Torbija za ruku,

      rukovodio gestom za otvaranje vrata, nije

      gurnuo ga napred i zaustavio se u jednom

      mogao da pronađe nikakvu kombinaciju

      od tunela. »Ovde je tvoj brlog.« Čim je

      udaranja, grebanja i sličnih postupaka koja

      stavlo ruku na metalnu pločicu, vrata kliz‐

      bi mu rasklopila krevet; noć je proveo na

      nuše u stranu. Potom se čovek okrenu i

      podu. Doručak se, doduše, pojavio sledećeg

      učini isto na drugoj strani tunelskog zida.

      jutra ali on ponovo nije bio u stanju da

      »Ovo je prostorija za mladiće sa zvezdanog

      zadrži osobu koja ga je poslužila. U kupao‐

      broda.« Videvši na Torbijevom licu zbu‐

      nici na drugoj strani hodnika opazio je

      njenost čudnim uređajima, čovek mu dade

      mnoštvo dečaka i mladića; oni su ga igno‐

      osnovna uputstva a potom ga otprati do

      risali ali je on ipak jednu stvar naučio od

      kabine. »Sada ostani unutra. Ubrzo će ti

      njih — tamo je lako i brzo mogao da opere

      doneti hranu.«

      svoju odeću. Aparat bi prihvatio veš,

      »Gospodine Prvi pomoćniče u pogonu!«

      zadržavao nekoliko minuta i potom izbaci‐

      »Da?«

      vao u čistom i suvom stanju. Bio je tako

      »Mogu li da razgovaram s kapetanom

      očaran da je svoj novi komplet oprao tri

      Krosom?«

      puta zaredom. Doduše, i nije imao šta dru‐

      Čovek ga iznenađeno pogleda. »Misliš

      go da radi. Te večeri je ponovo spavao na

      da kapetan nema druga posla?«

      podu. Čučao je u svojoj jazbini, osećajući

      »Ali.... «

      bolnu želju za Poupom, žaleći što je na‐

      Čovek se hitro udalji; Torbi shvati da

      pustio Džubul, kad začu da neko grebe po

      razgovara sa čeličnom pločom.

      njegovim vratima.

      Hrana se konačno pojavila: poslužilo ga

      »Smem li da uđem?«, reče jedan glas sa

      je dete koje se ponašalo kao da donosi pos‐

      druge strane vrata na rđavo akcentovanom

      lužavnik u praznu sobu. Isti dečko donese

      sargoneškom.

      kasnije još hrane i ukloni prvi poslužavnik.

      »Uđi«, odgovori Torbi i brzo priskoči

      Torbiju je zamalo uspelo da bude primećen;

      vratima. Našao se licem u lice sa sredo‐

      držeći u ruci poslužavnik, obratio se dečku

      večnom ženom prijatnog lica. »Dobrodoš‐

      sa interlingvi. Otkrio je izvestan treptaj ra‐

      li«, reče na sargoneškom i stade u stranu.

      zumevanja ali je odgovor stigao u obliku

      »Hvala ti za ljubaznost... «, promucala je

      jedne jedine, kratke reči. Ta reč bila je

      žena i brzo dodala: »Govoriš li interlingvu?«

      »fraki«. Torbi je se nije setio, ali je odmah

      »Svakako, madam«.

      mogao da raspozna prezir sa kojim je bila

      »Hvala bogu«, promrmlja ona na sis‐

      propraćena. Da, da, fraki je bio naziv za

      temskom engleskom, »već sam počela da

      malog, bezobličnog, polu‐gušterskog strvo‐

      zaboravljam sargoneški.« Tada žena neoče‐

      ždera sa Alfe Kentaur Prajm III, jednog od

      kivano nastavi na interlingvi. »Onda ćemo

      prvih svetova koje su ljudi naselili. Fraki je

      razgovarati na tom jeziku, ako se slažeš.«

      bio ružno stvorenje, bez mozga i sa od‐

      »Kako god želite, madam.«, odgovori

      vratnim navikama. Njegovo meso mogao je

      Torbi na istom jeziku pa zatim produži na

      da podnese samo onaj ko umire od gladi.

      sistemskom engleskom: »Ukoliko ne želite

      Već i sam dodir njegove kože izazivao je

      da se koristite nekim drugim jezikom.«

      neprijatnost dok su mu krljušti bile pune

      Ona ga začudeno pogleda. »Koliko

      smrada...

      je
    zika govoriš?«

      Ali, »fraki« predstavlja više od imena

      Torbi se za trenutak zamisli. »Sedam,

      104

      madam. Mogu i druge da skrpim, ali se ne

      zavičaj. No, dopusti da ti se predstavim. Ja

      može reći da ih govorim kako treba.«

      nisam trgovac; ja sam antropolog kojem je

      Žena ga pogleda još čudnije pa lagano

      dopušteno da putuje s njima. Zovem se

      reče: »Možda sam pogrešila. No, ispravi me

      Margaret Mejder i doktor sam.«

      ako nisam u pravu... i oprosti mi zbog ovog

      »Drago mi je. Ja sam Torbi, Beslimov

      ignorisanja... ja sam ta koja je objavila da si

      sin.«

      bio prosjakov usvojenik u Džubulpuru.«

      »I meni je drago, Torbi. Zovi me Marga‐

      »Ja sam sin Beslima Bogalja«, uzvrati

      ret. Moju titulu ionako niko ovde ne uva‐

      Torbi ponosno. »Prosjak s dozvolom, s mi‐

      žava pošto ne pripada brodskim titulama.

      lošću Sargona. Moj očuh je bio učen čovek.

      Znaš li šta je antropolog?«

      Njegova mudrost beše čuvena na svakoj

      »Uf, žao mi je, madam... Margaret.«

      strani Place.«

      »Jednostavnije je nego što zvuči. Antro‐

      »Verujem... uh, jesu li svi prosjaci na

      polog je naučnik koji proučava načine za‐

      Džubulu poliglote?«

      jedničkog ljudskog življenja.«

      »Molim, gospođo? Najveći broj govori

      Torbi se zamisli.

      samo uličnim žargonom. Ali, moj otac nije

      »Zar je to nauka?«

      dopuštao da i ja govorim... osim kada je to,

      »Ponekad se i ja pitam. Uistinu, Torbi, to

      razume se, zahtevao posao.«

      je složeno učenje, pošto modeli koje ljudi

      »Naravno. Žao mi je što nisam upoznala

      stvaraju da bi živeli zajedno jesu praktično

      tvog oca.«

      neograničeni. Postoji samo zajedničkih šest

      »Hvala, madam. Hoćete li da sednete?

      stvari koje jedna grupa ljudi ima sa svim

      Stidim se što ne mogu da vam ponudim

      drugim ljudima a ne sa životinjama — prve

      ništa sem poda... ali, vaše je sve što imam.«

      tri pripadaju našoj fizičkoj konstituciji, a

      »Hvala ti.« Žena sede na pod, sa mnogo

      predstavljaju načine funkcionisanja našeg

      više napora nego Torbi koji je, tražeći mi‐

      tela, dok su tri druge stečene. Sve ostalo

      lostinju, proveo bezbroj sati u položaju

      što čovek čini ili, pak, u šta veruje, svi nje‐

      lotosa.

      govi običaji i ekonomija, razlikuju se u

      Pitao se da li da zatvori vrata, kao i da li

      strašnoj meri. Antropolozi proučavaju upra‐

      ih je ova dama — na sargoneškom je o njoj

      vo te varijable. Shvataš li reč »varijabla«.

      mislio kao o »mojoj dami«, bez obzira na

      »Uh«, reče Torbi zbunjeno, »to je nešto

      prijateljsko ophođenje — otvorila sa nekom

      kao x u jednačini?«

      određenom namerom. Batrgao se u moru

      »Tačno!« složi se ona oduševljeno. »Mi

      nepoznatih običaja, suočavajući se sa društ‐

      proučavamo x u ljudskim jednačinama. Eto,

      venom situacijom koja je za njega bila

      to radim i ja. Proučavam način života Slo‐

      potpuno nova.

      bodnih trgovaca. Oni su, možda, pronašli

      »Da li više volite da vrata ostanu

      najčudnija rešenja za različite probleme

      otvorena... ili da ih zatvorim, madam?«

      preživljavanja u svakom društvu i istoriji.

      »Molim? Ah, nije važno. Možda bi bilo

      Jedinstveni su.« Žena se primetno uzvrpolji.

      bolje da ih ostaviš otvorenim, ovo su ipak

      »Torbi, da li bi ti smetalo ako bih sela na

      kabine u desnom boku broda a ja živim u

      stolicu? Nisam navikla da sedim ovako.«

      zabranu, sa neudatim ženama. No, imam iz‐

      Torbi uzdahnu.

      vesne privilegije i imunitet, nešto kao pas‐

      »Madam... ja nemam stolicu. Pokušao

      ljubimac. Ja sam tolerisana »fraki«. Žena je

      sam... «

      poslednju reč izgovorila sa iskrivljenim os‐

      »Postoji jedna i nalazi se tačno iza tebe.

      mehom.

      Kao što se jedna nalazi i iza mene.« Ona

      »Rekli ste pas, zar ne? Je li to ono vučje

      ustade i dotaknu zid. Ploča kliznu u stranu;

      stvorenje?«

      iza plitkog plakara pojavi se tapacirana fo‐

      Ona ga oštro pogleda. »Naučio si taj

      telja. Opazivši izraz na dečakovom licu, žena

      jezik na Džubulu?«

      reče: »Nisu ti pokazali?«, te učini isto i sa

      »Nikada nisam bio izvan Džubula, ma‐

      drugim zidom odakle se pojavi druga

      dam, izuzev u danima kada sam bio dete.

      fotelja.

      Žao mi je ako se ne izražavam pravilno. Da li

      Torbi plašljivo sede a potom se sasvim

      više volite lnterilngvu?"

      opusti; oblik fotelje bešumno se prila‐

      »Oh, ne. Ti divno govoriš sistemski en‐

      gođavao njegovom telu. Na licu mu se

      gleski... sa boljim teranskim akcentom nego

      pojavi čudna grimasa. »Uf!«

      što je moj... ja... ja nikada nisam uspela da

      »Znaš li kako se rasklapa radni sto?«

      izbegnem vokale koji su tipični za moj

      »Sto?«

      105

      »Zaboga, zar ti nisu ništa pokazali?«

      »Zar se ni tebi ne obraćaju?«

      »Pa... ovde je nekada bio krevet. Izgubio

      »Sada da. Ali, tek posle naređenja Prvog

      sam ga «

      oficira i mnogo mog strpljenja.« Ona uzdah‐

      Doktorica Mejder promrmija nešto i

      nu. »Torbi, svaka prekomerno zatvorena

      reče: »Trebalo je da to znam. Torbi, ja

      kultura — a ja za zatvoreniju od ove ne

      cenim Trgovce. Čak mi se i dopadaju. Ali,

      znam — poseduje istu ključnu reč na svom

      oni mogu da budu tvrdoglavi, egoistični,

      jeziku — ta reč je narod, bez obzira kako se

      zbunjujući, nedruželjubivi... no, ne bi tre‐

      izgovara. Reč narod predstavlja njih same.

      balo da kritikujem naše domaćine. Evo.«

      Ja, moja žena, sin Džon i njegova žena —

      Ona ispruži ruke, dodirnu dve tačke na zidu

      nas četvoro i niko više — na taj način oni

      i izgubljeni krevet iskoči istog časa. Me‐

      odvajaju svoju grupu od ostalih i čak poriču

      đutim, krevet i fotelje su zauzimali toliko

      da su ostali ljudi. Jesi li već čuo reč fraki?

      prostora da prosto nisu mogli da se

      »Da. I ne znam šta znači.«

      pomere. »Bolje da ga sklopim. Video si kako

      »Fraki je obična životinjica, pre antipa‐

      se to radi.«

      tična nego štetna. Međutim, u njihovom

      »Daj da i sam pokušam.«

      žargonu ta reč označava tuđinca.

      Doktorica Mejder pokaza Torbiju i os‐

      »Uh, ja sam i pretpostavljao da sam za

      tale ugrađene uređaje u prostoru koji je

      njih tuđinac...«

      nalikovao potpuno ogoljenoj ćeliji: uz fo‐

      »Da, al
    i to istovremeno znači i da nikada

      telje i krevet, bio je tu plakar za odeću,

      ne možeš biti ništa drugo. Znači da smo ti i

      police za knjige, česma za piće, svetiljka

      ja podljudski soj izvan zakona — njihovog

      iznad kreveta, interfon, sat, ogledalo, sobni

      zakona.«

      termostat te razne sitne sprave. Na poli‐

      Torbija obuzeše turobne misli.

      cama za knjige nije bilo ničega osim »Zako‐

      »Znači li to da moram ostati u ovoj pro‐

      nika Susu‐a« dok su se u glavnom plakaru

      storiji i nikad ne komunicirati sa ostalima?«

      nalazila još dva para radnog odela, dva para

      »Zaboga! Zapravo, ne znam. Šta se

      mekih brodskih cipela kao i razni sitni pred‐

      mene tiče, neću izbegavati da razgovaram s

      meti, u najmanju ruku čudni i zbunjujući.

      tobom...«

      »Šta je ovo?«, upita doktoricu, poka‐

      »Hvala ti!«

      zavši na mali mrežasti otvor.

      »Da vidimo šta se da ustanoviti. Oni nisu

      »To? Verovatno mikrofon, povezan s ka‐

      okrutni već prosto svojeglavi, pravi provin‐

      binom Prvog oficira. Ili je to lažni mikrofon,

      cijalci. Nikada im neće pasti na pamet činje‐

      dok je pravi negde skriven... Ali, ne brini,

      nica da i ti poseduješ osećanja. Porazgo‐

      gotovo niko na brodu ne govori sistemskim

      varaću s kapetanom. Dogovorila sam susret

      engleskim. Oni govore »tajnim jezikom«,

      s njim čim brod krene hiper‐brzinom. Dok‐

      premda to uopšte nije tajni jezik već finski.

      torica pogleda na sat. »Nebesa, pa ovo

      Svaki trgovački brod ima svoj sopstveni

      vreme leti! Došla sam da razgovaramo o

      jezik — to je uvek jedan od teranskih jezika.

      Džubulu a nismo ga pomenuli nijednom

      Kultura poseduje i univerzali »tajni jezik«

      rečju. Smem li da se vratim na razgovor o

      koji je zapravo degenerisani crkveni latinski

      tome?«

      — ali, niko se njime ne koristi. Slobodni

      »Kako da ne.«

      brodovi komurriciraju jedan s drugim na

      »Dobro. Džubul je dobro analizirana kul‐

      interlingvi.«

      tura, ali ja mislim da nijedan istraživač nije

      Torbi je napola slušao gošću. Beše pre‐

      stekao priliku da je ispita iz perspektive

      komerno obradovan njenim društvom a

      koju si ti imao. Bila sam očarana kada sam

      sada se ponovo prepustio potištenosti zbog

      čula da si radio kao profesionalni men‐

      tretmana od strane ostalih. »Margaret,

      drikant.«

      zašto oni ne žele da razgovaraju?«

     


    Prev Next
Online Read Free Novel Copyright 2016 - 2026