Online Read Free Novel
  • Home
  • Romance & Love
  • Fantasy
  • Science Fiction
  • Mystery & Detective
  • Thrillers & Crime
  • Actions & Adventure
  • History & Fiction
  • Horror
  • Western
  • Humor

    Alef Science Fiction Magazine 004

    Page 26
    Prev Next


      A onda naglo potrča ka ulazu.

      »Kovač« podiže obrve. »Je li? Rudbek od

      Rudbeka?«

      DVADESET PRVA GLAVA

      »Hoću da okončam neke stvari.« Torbi se

      priseti i da mora da dovede u red imovinu

      Torbi je u velikom foajeu pronašao

      svojih roditelja. »A onda sam slobodan.

      prijemnu kabinu i, probivši se kroz gomilu

      Znam da je bezobrazluk od jednog ordo‐

      koja je kuljala napolje, ušao u nju. Jedan

      nansa treće klase — ne, ne, čin mi je skinut,

      nevidljivi kontralt je rekao: »Otkucajte svoje

      zbor incidenta — od jednog običnog gar‐

      ime. Naziv odeljenja i kancelariju izgovorite

      diste da govori o X‐korpusu ali mislim da

      u mikrofon. Čekajte dok se ne pojavi svetio

      imam stvari koje mogu da budu od koristi.

      a tada saopštite na kojoj ste dužnosti.

      Poznajem Narod... mislim, Slobodne trgov‐

      Podsećamo vas da je radno vreme isteklo i

      ce... Govorim nekoliko jezika... Znam kako

      da se prihvataju samo hitni slučajevi.«

      se treba ponašati u Devet svetova... Bio

      Torbi Otkuca »Torbi Beslim« a onda reče;

      sam tamo, ne previše, nisam ni astrogator,

      »X‐korpus«.

      ali, putovao sam. Sem toga, video sam kako

      Čekao je. Traka krete ispočetka. »Otku‐

      Poup... pukovnik Beslim radi. Možda bih i ja

      cajte svoje ime, Naziv odeljenja i kance‐

      mogao da radim na tome.«

      lariju...« Traka se iznenada zaustavi. Jedan

      »Moraš voleti ovaj posao da bi mogao da

      muški glas reče; »Ponovite to.«

      ga obavljaš. Često je to... vrlo gadno... stvari

      »X‐korpus.«

      koje čovek neće jednostavno da uradi iz

      »Dužnost?«

      poštovanja prema sebi...«

      »Bolje da proverite ime u arhivi.«

      »Ali, ja sam bio rob! Znate li to? Možda

      Posle nekog vremena iz zvučnika za‐

      može da pomogne onaj ko poznaje sećanja

      cvrkuta jedan ženski glas; »Sledite svetio

      jednog roba!«

      iznad glave. Nemojte ga izgubiti.«

      »Možda. Premda bi to moglo da bude

      Sledio je svetio do lifta koji ga odvede do

      previše emotivno. Osim toga, trgovina

      neobeleženih vrata, odakle ga jedna osoba

      robljem nije sve za šta smo mi zaintere‐

      — neuniformisana — povede još kroz dvoje

      sovani. Kad čovek dođe kod nas, mi mu ne

      117

      obećavamo određeni posao. Čini ono što

      kojoj je načičkan zvezdama dominirao

      mu se kaže. Meni se eto dogodilo da sam

      stereo‐ekran. Bio je veći od svih koje je

      zainteresovan za trgovinu robljem. Mnogo

      Torbi do tada video.

      drugih ljudi nema pojma da ona uopšte i

      Zbog komplikovanih kontrola morao je da

      postoji. Očekuješ li da svet poveruje u

      se raspita o podešavanju a onda se bacio na

      neverovatne priče iz udaljenih svetova?

      posao. Različitim svetlima bojio je zvezde i

      Zapamti: Manje od jednog procenta ljudske

      prostore između njih. Dok je radio, nije

      rase napušta svoju rodnu planetu.«

      ništa objašnjavao. Oficir ga je ćutke

      »Pretpostavljam. U svakom slučaju, ne

      posmatrao. Potom se odmaknuo korak

      veruju u robove«.

      nazad i rekao: »To je zasada sve što znam«.

      »To i nije najveća nesreća. Teranska He‐

      »Propustio si nekoliko«. Ving Maršal do‐

      gemonija nije imperija; to je prosto vodstvo

      dade slici nekoliko žutih svetala, nekoliko

      u slobodnoj konfederaciji planeta. Razlika

      crvenih a potom, radeći lagano, ubaci još

      između onoga što bi Garda mogla da učini i

      pola tuceta izgubljenih brodova. »Ovo je

      onoga što joj je dopušteno vrlo je drastična.

      sve po sećanju. A vidim da vas je zain‐

      Ako si došao ovamo misleći da ćeš za života

      teresovalo, odmah ste se uključili. »Maršal

      uspeti da ukineš ropstvo, grdno si se pre‐

      se odmaknu od ekrana. »Pa, Beslime,

      vario. Naša najoptimističkija prognoza je —

      pitanje je postavljeno. Jesi li spreman da

      kroz dva veka. A za to vreme ropstvo će se

      odgovoriš?«

      pojaviti na planetarna koje danas nisu još ni

      »Mislim da je u sve ovo prste umešao

      otkrivene. Nije to problem koji može jed‐

      upravo Galaktićki transport! Ne svi ali si‐

      nom zasvagda da se reši. U pitanju je stalni

      gurno dobar broj ključnih ljudi. Snabde‐

      proces.«

      vanje brodovima. Opravke i gorivo. Možda

      »Želim da znam mogu li da pomognem?«

      finansiranje«.

      »Ne znam. Ne zato što si sebe opisao kao

      »Mmmm... «

      mlađeg regruta... na ovom mestu imamo

      »Moguće je, zar ne?«

      isti čin... X‐korpus je ideja, ne organizacija.

      »Znaš šta bi ti odgovorili na optužbu da

      Nisam zabrinut šta Torbi Beslim može da

      trguju robljem?«

      učini; on nešto može da učini, makar bio u

      »Ne da trguju. Ne direktno, barem... «

      pitanju posao prevodioca... Ali, Rudbek od

      »Svejedno, u vezi sa trgovinom... Najpre

      Rudbeka... hm, pitam se.«

      bi rekli da nikad nisu čuli za trgovinu

      »Ali, rekao sam vam da napuštam sve

      robljem ili pak da su u pitanju najobičnije

      ono!«

      glasine. Potom bi ti rekli da oni, u svakom

      »Pa... pričekajmo dok ne napustiš. Po tvo‐

      slučaju, samo prodaju brodove — je li pro‐

      joj sopstvenoj izjavi, spreman si da se

      davač noževa, na primer, odgovoran ako

      upišeš već danas... ne, ne... A šta je sa

      muž zakolje ženu?«

      drugim razlogom? Da nešto dodaš izveštaju

      »Slučajevi baš nisu uporedivi.«

      pukovnika Beslima?«

      »Ne bi priznali. Rekli bi da ne krše nikakve

      Torbi je oklevao. »Gospodine, pukovnik

      zakone i čak poricali da negde može posto‐

      Brizbi, moj starešina, rekao mi je da je

      jati ropstvo... uostalom, šta ih je briga za

      Pou... pukovnik Beslim dokazao vezu iz‐

      ono što neko radi toliko svetlosnih godina

      među trgovine robljem i velikih proizvođača

      daleko... U tome bi bili u pravu. Poricali bi

      zvezdanih brodova.«

      da bilo šta znaju zato što neće da priznaju.

      »Rekao ti je to?«

      Ili bi neka dobro izdresirana osoba preturila

      »Da, gospodine. Možete zaviriti u izveštaj

      mišljenje da ropstvo — ako postoji — i nije

      pukovnika Beslima.«

      tako rđava stvar, pošto je znatan deo sta‐

      »Nije potrebno. Nastavi.«

      novništva mnogo srećniji ako ne mora da

      »Pa... je Ili govorio o Rudbeku« Ga‐

      snosi odgovornost slobodnog čoveka.

      laktičkom transportu? «

      Potom će dodati da bi brodove — ukoliko

      Kovač je razmatrao pitanje. »Zašto pitaš

      ne oni — prodavao neko drugi. To je sa
    mo

      mene ako je tvoja kompanija umešana u to.

      posao, i tako dalje.«

      Ti nam reci.«

      Torbi stvori sliku bezimenih malih Torbija,

      Torbi uzdahnu. »Imate li Galaktogled?«

      u mraku, beznadežno uplakanih od straha,

      »Dole u hodniku.«

      samoće i bolova, u ćelijama robovskih

      »Mogu li da ga upotrebim?«

      brodova koji bi mogli biti — njegovi. »Jedan

      »Zašto da ne?« Ving Maršal ga povede

      udarac bičem izmenio bi njegov naduveni

      kroz privatni prolaz do konferencijske sale u

      mozak!«

      118

      »Svakako. Ali, mi ne možemo da šibamo.

      razgovaraju.

      Ponekad se pitam zašto to ne smemo da

      Torbi joj je prepričao šta mu je rekao Garš

      radimo.« Maršal pogleda na ekran.

      a onda odlučio da kaže i ostalo. »Juče sam

      »Snimiću ovo. Sadrži činjenice koje zajedno

      zatražio da se priključim Gardi.«

      još nisu bile razmatrane. Hvala što si došao.

      »Tore!«

      Ako budeš imao još nekih ideja, dođi

      »Oh, ne brini, ne odlazim. Ali, imam razlo‐

      ponovo.«

      ga. Garda je jedina organizacija koja poku‐

      Torbi shvati da njegova želja za prik‐

      šava da stane na put trgovini robljem. Ima

      ljučenje korpusa uopšte nije ozbiljno

      više razloga što ne mogu da se regrutujem

      shvaćena. »Maršale... ima i druga stvar koju

      sada.« Obavestio ju je o svojoj sumnji u

      bih mogao da uradim.«

      korporaciju Rudbek.

      »A to je?«

      Ona je prebledela. »Tore, to je najužas‐

      »Pre nego što se priključim korpusu, ako

      nija ideja za koju sam ikada čula. Ne mogu

      dopustite... ili možda kasnije... mogao bih,

      da ti verujem.«

      kao Rudbek od Rudbeka, da odletim

      »Voleo bih da dokažem da grešim. Ali,

      sopstvenim brodom i proverim ta mesta,

      neko ipak gradi njihove brodove, neko ih i

      označena crvenim. Možda bi šef mogao da

      održava. Robovlasnici nisu inženjeri. Oni su

      utvrdi stvari koje bi za agenta bile

      najobičniji paraziti.«

      preopasne?«

      »Još uvek ne mogu da poverujem u

      »Možda. Ali, ti znaš da je tvoj otac krenuo

      mogućnost postojanja ropstva!«

      u inspekciju. Nije imao sreće«. »Kovač« se

      On slegnu ramenima. »Deset udaraca

      počeša po bradi. »Ranije nismo smatrali da

      bičem uverili bi svakoga.«

      je to u pitanju. Dok se ti nisi pojavio živ,

      »Tore! Zar hoćeš da kažeš da su te

      računali smo da se desila prirodna

      šibali?«

      katastrofa. Jahta sa tri putnika i osam

      »Ne sećam se dobro. Ali, na leđima imam

      članova posade, bez ikakvog tereta, ne

      ožiljke«.

      izgleda kao vredan cilj za razbojnike. A oni

      Celim putem do kuće Leda je ćutala.

      dobro znaju šta rade.«

      Torbi je još jednom posetio Garša a onda

      Torbi je bio šokiran, »Sugerišete li da...«

      su, u društvu starije tetke, koja nikako nije

      »Ne sugerišem ja ništa. Ali, šefovi obično

      htela da se odlepi od njih, krenuli za Jukon.

      čeprkaju po poslovima svojih zaposlenih i

      Garš je bio pripremio papire koje je Torbi

      ponekad se opeku. A tvoj otac je sigurno

      trebalo da potpiše, kao i dva obaveštenja.

      proveravao.«

      »Prva akcija mora biti u Rudbeku, pošto je

      »Trgovinu robljem?«

      to pravno sedište tvojih roditelja. Drugo —

      »Ne znam. Inspekcija. U tom sektoru. A

      nešto sam iskopao u novinskim arhivama.«

      sada moram da se izvinem. Dođi ponovo do

      »Da?«

      mene... ili telefoniraj... neko će već doći do

      »Deda ti je dao lep broj akcija. O tome se

      tebe.«

      pisalo u vreme kada si rođen. Berzanski

      »Maršale, koji su delovi ovog razgovora

      žurnal navodi deonice po serijskim broje‐

      dostupni za druge ljude?«

      vima. Lupićemo ih i time, takođe — istog

      »Svi. Jer... »Maršal uzdahnu.«... retko ko

      dana. Ne razdvajamo udarce.«

      će poverovati da je ono o čemu govoriš

      »Vi ste stručnjak.«

      istina. Međutim, ako o svojim sumnjama

      »Koristi poštu za komunikaciju sa mnom.

      budeš govorio saradnicima s posla, možeš

      Ako moraš, telefoniraj. Pazi da te pritom ne

      razviti u njima snažna osećanja... neka od

      uhvate.«

      tih osećanja biće iskrena i poštena... A

      Torbi je razmislio o ovom zahtevu, pri‐

      ostala? Voleo bih da znam!«

      setivši se stalne okruženosti telohranite‐

      Torbi je tako kasnio da je Leda bila i ljuta i

      ljima. »Bilo bi bolje da vi — ili možda neki

      uznemirena. Međutim, morala je da prećuti

      mladi čovek — nazovete moju rođaku i

      objašnjenje, ne samo zbog mogućeg špiju‐

      saopštite joj šifriranu poruku. Njoj uglav‐

      niranje već i zbog starije tetke koju je

      nom telefoniraju mladi ljudi i neće biti

      pozvala da ukaže poštovanje Rudbeku od

      sumnjivo. Ona će mi preneti poruku a ja ću

      Rudbeka i ostale u vašingtonskoj kući i

      već naći načina da se javim.«

      preko noći. Ćutanje je potrajalo sve do

      »Dobra ideja. Taj će glas pitati devojku da

      sledećeg dana, dok se nisu mašli u Muzeju

      li zna koliko je još pazarnih dana ostalo do

      petog maja, gde su razgledali actečke

      Božića. Onda, u redu — vidimo se na sudu.«

      relikvije. Tu su mogli slobodno da

      Garš pruži ruku. »Biće veselo! I vrlo, vrlo

      119

      skupo za tebe. Doviđenja.«

      devet zatekne Garša u sudnici.

      Tačno u deset na glavnim vratima se

      DVADESET I DRUGA GLAVA

      pojavio sudija. »Brader je podmitio ovoga«,

      primeti Garš.

      »Jesi li se lepo proveo?« Ujka Džek se

      »Šta? Zašto smo onda uopšte i dolazili?«

      osmehivao. »Zamalo da organizujemo

      »Ti me plaćaš da ja vodim brigu. Svaki su‐

      poteru. To ti baš nije lepo, dečko«.

      dija je dobar kad zna da je pod prismotrom.

      Torbi je poželeo da ga udari u lice, ali su

      Pogledaj iza sebe.«

      mu ruke još uvek bile svezane. Ujka Džek je

      Torbi se okrete. Mesto je bilo krcato

      prestao da se osmehuje i okrenuo je glavu

      novinarima i ugledni građani jedva da su

      prema sudiji Braderu. »Tore, nisi cenio sve

      našli mesta. »Obavio sam dobar posao.«

      ono što smo sudija Brader i ja učinili za tvog

      Garš pokaza prstom na prednji red. »Dasa

      oca i tvog dedu. Naravno da mi znamo šta

      sa velikim nosem je ambasador Proksime.

      je najbolje. Ali, zadao si nam grdne nevolje i

      Stara lopuža kraj njega je predsednik

      mi ćemo ti pokazati kako postupamo sa ne‐

      sudskog komiteta. A... « Garš zastade.

      valjalim dečacima
    koji nemaju poštovanja

      Torbi nije mogao da primeti ujka Džeka,

      za neke stvari. Učimo ih, Sudijo, spremni?«

      ali je za jednim od stolova sedeo Brader —

      Sudija Brader se divlje nasmeši i dohvati

      nije gledao u Torbija. Nije bilo ni Lede.

      bič. »Prebacite ga preko stola«.

      Osetio se usamljenim. Okončavši formal‐

      Probudio se teško dišući, sav okupan

      nosti oko otvaranja procesa, Garš sede i

      znojem. Uh, kakav ružan san! Pogledom je

      prošaputa. »Poruka za tebe. Mlada žena mi

      klizio po maloj hotelskoj sobi, pokušavajući

      je rekla da ti prenesem: Mnogo sreće!«

      da se seti gde se nalazi. Kretao se bez

      Torbi je učestvovao samo u polaganju

      prestanka, ponekad prevaljujući i pola

      zakletve. Dok je izgovarao drevne reči o

      planete u jednom danu.

      iskrenosti i istini, primetio je u prvom redu

      Pazio je da ne privlači pažnju; imao je

      penzionisanog šefa pravde Vrhovnog Hege‐

      novu legitimaciju, besprekornu, potpuno

      monijskog Suda. Jednom je u Rudbeku

      nalik pravoj. Nije bilo teško. Odavno je

      obedovao sa njim.

      spoznao da su podzemni svetovi svuda isti.

      Mada se svaka stavka beskrajno odu‐

      Setio se — nalazi se u Južnoj Americi.

      govlačila u raspravi, na jednom mestu se

      Oglasio se krevetski alarm — ponoć je,

      naslutilo približavanje dramatičnog toka:

      vreme da krene. Obukao se i bacio

      sud je podržao jednu Braderovu primedbu

      mrzovoljan pogled na prtljag. Ostaviće ga.

      a svi prisutni skočili su na noge, negodujući.

      Potom je pomoćnim stepenicama sišao u

      Sav crven u licu, sudija je viknuo: »Tišina, ili

      sporedni hodik i nestao na ulici.

      ću isprazniti sudnicu!«

      Tetka Lizi se nije dopala hladnoća na

      Visoki ambasador Veganskog saveza nag‐

      Jukonu ali je ipak izdržala. Neko je nazvao i

      nuo se prema sekretarici i nešto joj

      podsetio Ledu da je do Božića ostalo svega

      došapnuo; ona je izvadila bešumnu ste‐

      nekoliko pazarnih dana. U Uranijum Situju

      nografsku mašinu i izdiktirala nekoliko

      Torbi je uspeo da se javi Garšu. »Videćemo

      rečenica.

      se u okružnom sudu, odeljenje četiri, u

      Sudija je pročistio grlo.

      devet i pedeset devet, četvrtog januara

      »Mora se, dakle, zaključiti da se Krejton

      ujutru. Sve se rešilo.«

     


    Prev Next
Online Read Free Novel Copyright 2016 - 2026